Izbrazdana kora izvire iz zemlje,
iz korijena koji čovjeka vraća
svome kraju, premda nigdje
nije ni otišao, od davnina
prašina na plodu nije strana,
nije prljava, daje mu ljepotu
koja je primjetna ako zastanemo,
pogledamo, udahnemo taj niz listova
kojima je svaka strana drugačija.
Svježina starosti ne umire godinama,
kao ni čovjek koji tek onda nudi više,
i prima više, vrijedi više,
pripadnost kraju je istovjetna.
Čovjek i maslina. Maslina i čovik.
Drvo. Postojanost.

Marina Fistonić