Akcije udruge

Kakva nam ulja serviraju ugostitelji?

11. 11. 2014.

Ovih sam se dana stjecajem okolnosti zatekao dva puta „na jelu i piću“ u restoranima, premda bi bilo točnije kazati da sam se tamo zatekao „stjecajem dobrih okolnosti“, jer što su to nego „dobre okolnosti“ kad u doba krize imaš priliku kušati kako su pripremili hranu ili ohladili piće u nekoj renomiranoj ugostiteljskoj kući gdje te poslužuju stručni i ljubazni konobari u ugodnom ambijentu u koji je trebalo uložiti prilično novca. Pošto mi nije namjera u ovom kratkom tekstu ni kuditi ni hvaliti bilo koga pojedinačno, a iz nastavka će vam biti sasvim jasno zbog čega napis objavljujem u časopisu maslinarske udruge i što mi je, u vezi s tim, glavna intencija,uvodno ću samo navesti da je jedan od dva spomenuta ugostiteljska objekta nagrađivan na Povenjaku kao onaj koji poslužuje gostima vrhunsko maslinovo ulje, dok su se u drugom događala proglašenja najboljih ulja u jednom naglašeno maslinarskom području Dalmacije.
U prvom restoranu ulje je bilo sjajno, ono kojim je hrana začinjena i ono koje je dodatno stavljeno na stol (premda treba reći da „dodatno“ ulje nije bilo posluženo u nekoj lijepo dizajniranoj bočici u koju se ne može dolijevati, a što bi trebalo očekivati u lokalu gdje se – potvrđeno je – zna što je ulje). Drugim riječima, domaćini su shvatili i naučili da nipošto nije pametno - i da nikome ne može donijeti dobra – vrhunsku hranu ( ribu,blitvu i sve drugo što pita vrhunski začin) kompromitirati uljem zadnje kvalitete, da ne kažemo smećem u obliku ulja. Ukratko, jasno je kako su vlasnici restorana jednom naučili lekciju koju treba neprestano ponavljati: uvijek i bez iznimke upotrebljavati vrhunsko, djevičansko maslinovo ulje. A investicija u njega, jer visokokvalitetno ulje mora imati i odgovarajuću cijenu, uvijek će se vratiti kroz zasluženo dobar glas dotične ugostiteljske kuće.
U drugom spomenutom lokalu, onom gdje su proglašavani šampioni – druga priča. Ambijent sjajan, hrana pomnjivo pripremljena, a ulje servirano u neuglednoj svijetloj staklenki upravo očajno: užeglo, neukusno, bez pikantnosti, na granici jestivosti. Mislim da nitko tko ga je dobio na stol ne bi poželio ponovo probati. Ovdje u menadžmentu restorana očigledno lekciju nisu naučili, a imali su priliku – ako ništa drugo, mogli su malo bolje pogledati kakva su ulja dobivala priznanja na svečanosti pod njihovim krovom. Tada im se ne bi dogodila ona priča o kozi koja dade deset litara mlijeka, a onda prevrne kantu i sve prolije. Hoću reći, gosti će brzo prepoznati da tu s uljem nešto ne štima i šteta će ubrzo biti puno veća od ono nešto kuna što ih je trebalo uložiti u ulje kako bog zapovijeda.
Zaključak koji slijedi iz ove priče posve je logičan i zapravo je poruka i signal nama iz naše Paićuše: dakle, ako na nečemu iz orbite naše izvanredne manifestacije Povenjak treba uporno i stalno inzistirati, onda je to svakako stimuliranje i nagrađivanje ugostitelja za serviranje vrhunskog ulja u njihovim lokalima. Time se daje velik doprinos uz ostalo i našem turizmu, pa će nam gosti na uspjehu u toj akciji biti zahvalni, a bit će – sasvim sigurno – i ugostitelji, jer će se uvjeriti da podmetanjem lošeg/jeftinijeg ulja rade u korist svoje štete.

M.Krnić

Comment Komentari (0) Share

Komentari
Nema komentara